Šansa da bude uređeno, uspešno i prosperitetno društvo je još jednom pred Srbijom. Tu šansu smo
nakon pada Berlinskog zida propustili, svesno odbijajući da budemo slobodni, uspešni i srećni. Srbija
je danas bliža ruskoj imperiji zla koja se obnavlja u divljačkom ratu i zločinačkoj agresiji Ruske
Federacije na Ukrajinu. Ukrajina, Gruzija i Moldavija danas koriste istu onu priliku od koje je Srbija
odustala i nakon ubistva premijera pre 20 godina. Zato danas toj šansi dajemo glas i kažemo DA.
Zadatak političke elite je da usmerava državu i društvo ka napretku, prosperitetu i bezbednom razvoju.
Veoma često to podrazumeva politiku koja nije omiljena među građanima. Građani Srbije su opijeni
žestokom i neprestanom antizapadnom političkom propagandom najjeftinijeg nacionalizma i
populizma.
Prošlo je 24 godine od NATO intervencije na Kosovu, Srbiji i Crnoj Gori. Građani imaju pravo na
negativni sentiment prema NATO. Politička elita to pravo nema. Pogotovo nema pravo da ga podgreva
i podstiče, odbijanjem da žrtve NATO intervencije prebroji i popiše i neprestanim laganjem i
preuveličavanjem broja žrtava. Budućnost Srbije ne leži u zamrznutom konfliktu, trvenju sa susedima i
oslanjanju na Komunističku partiju Kine i Rusiju međunarodnog parije Vladimira Putina. Budućnost
Srbije je u društvu demokratija Zapada. Budućnost Srbije je u NATO i EU.
Jugoslavija je bila naš najznačajniji uspeh i najplodonosniji okvir u kome se iskazivalo naše nacionalno
jedinstvo, kultura i civilizovano društveno uređenje. Zato nam je ponovo potrebna unija, ovaj put
evropska. EU nije kompenzacija za izgubljeno Kosovo, već šansa da sa Kosovom delimo zajedničko
evropsko opredeljenje, umesto mitomanskog i gubitničkog niza dosadašnjih nacionalističkih politika.
Želimo da sa Kosovom zajedno koračamo u EU-NATO budućnost i da sarađujemo na dobrobit svih
građana i građanki.
Srbiji je mesto u NATO zarad sopstvene i kolektivne bezbednosti, političkog savezništva i stabilnosti koje
pruža pristupanje Severnoatlantskoj Povelji. Srbiji je mesto među svojim saveznicima iz Prvog i Drugog
svetskog rata. Želimo da nas naši saveznici prepoznaju na onaj način na koji su Srbiju posmatrali
američki predsednik Vudro Vilson, francuski generali Žan Pjaron de Mondezir i Luj Franše d’Epere. Srbiji
je mesto u NATO i iz političkog pragmatizma, jer su sve zemlje istočne Evrope najpre postale članice
NATO, a tek onda EU. NATO je autoput za Evropsku Uniju koja je naš krajnji cilj.
Evropska unija će ostatisamo opšte mesto ako se Srbija ne opredeli za NATO. Više nema srednjeg puta
za Srbiju. Želimo tu šansu koju su izabrale miroljubive, vredne, uspešne nordijske države, Island,
Norveška, Švedska, Finska, koje su danas opredeljene jasnije nego ikad, za savezničku, solidarnu i
bezbednu Evropu. Zato dižemo glas za savezničku, solidarnu i bezbednu Srbiju.
Hoćemo Srbiju u NATO i EU zato što ne želimo da budemo ruska ili kineska kolonijalna provincija. Zato
što ne damo naše zlato, naftu, zemlju, vodu, slobodu, budućnost i prosperitet najokorelijim
diktaturama planete, u Moskvi i Pekingu.
Želimo u NATO a potom i u EU zato što želimo uređenu zemlju demokratije i vladavine prava.