Deklaracija

Šansa da bude uređeno, uspešno i prosperitetno društvo je još jednom pred Srbijom. Tu šansu smo nakon pada Berlinskog zida propustili, svesno odbijajući da budemo slobodni, uspešni i srećni. Srbija je danas bliža ruskoj imperiji zla koja se obnavlja u divljačkom ratu i zločinačkoj agresiji Ruske Federacije na Ukrajinu. Ukrajina, Gruzija i Moldavija danas koriste istu onu priliku od koje je Srbija odustala i nakon ubistva premijera pre 20 godina. Zato danas toj šansi dajemo glas i kažemo DA. Zadatak političke elite je da usmerava državu i društvo ka napretku, prosperitetu i bezbednom razvoju. Veoma često to podrazumeva politiku koja nije omiljena među građanima. Građani Srbije su opijeni žestokom i neprestanom antizapadnom političkom propagandom najjeftinijeg nacionalizma i populizma.
Prošlo je 24 godine od NATO intervencije na Kosovu, Srbiji i Crnoj Gori. Građani imaju pravo na negativni sentiment prema NATO. Politička elita to pravo nema. Pogotovo nema pravo da ga podgreva i podstiče, odbijanjem da žrtve NATO intervencije prebroji i popiše i neprestanim laganjem i preuveličavanjem broja žrtava. Budućnost Srbije ne leži u zamrznutom konfliktu, trvenju sa susedima i oslanjanju na Komunističku partiju Kine i Rusiju međunarodnog parije Vladimira Putina. Budućnost Srbije je u društvu demokratija Zapada. Budućnost Srbije je u NATO i EU.

Jugoslavija je bila naš najznačajniji uspeh i najplodonosniji okvir u kome se iskazivalo naše nacionalno jedinstvo, kultura i civilizovano društveno uređenje. Zato nam je ponovo potrebna unija, ovaj put evropska. EU nije kompenzacija za izgubljeno Kosovo, već šansa da sa Kosovom delimo zajedničko evropsko opredeljenje, umesto mitomanskog i gubitničkog niza dosadašnjih nacionalističkih politika. Želimo da sa Kosovom zajedno koračamo u EU-NATO budućnost i da sarađujemo na dobrobit svih građana i građanki.
Srbiji je mesto u NATO zarad sopstvene i kolektivne bezbednosti, političkog savezništva i stabilnosti koje pruža pristupanje Severnoatlantskoj Povelji. Srbiji je mesto među svojim saveznicima iz Prvog i Drugog svetskog rata. Želimo da nas naši saveznici prepoznaju na onaj način na koji su Srbiju posmatrali američki predsednik Vudro Vilson, francuski generali Žan Pjaron de Mondezir i Luj Franše d’Epere. Srbiji je mesto u NATO i iz političkog pragmatizma, jer su sve zemlje istočne Evrope najpre postale članice NATO, a tek onda EU. NATO je autoput za Evropsku Uniju koja je naš krajnji cilj.

Evropska unija će ostatisamo opšte mesto ako se Srbija ne opredeli za NATO. Više nema srednjeg puta za Srbiju. Želimo tu šansu koju su izabrale miroljubive, vredne, uspešne nordijske države, Island, Norveška, Švedska, Finska, koje su danas opredeljene jasnije nego ikad, za savezničku, solidarnu i bezbednu Evropu. Zato dižemo glas za savezničku, solidarnu i bezbednu Srbiju. Hoćemo Srbiju u NATO i EU zato što ne želimo da budemo ruska ili kineska kolonijalna provincija. Zato što ne damo naše zlato, naftu, zemlju, vodu, slobodu, budućnost i prosperitet najokorelijim diktaturama planete, u Moskvi i Pekingu.
Želimo u NATO a potom i u EU zato što želimo uređenu zemlju demokratije i vladavine prava.


Glas i grupa "Oktobar"